среда, 18. мај 2022.

Rainbow – „Long Live Rock'n'Roll“ (1978)

piše: Isidora Đolović

Prve dve ploče grupe Rainbow (o kojima sam pisala u okviru iste rubrike, prethodna dva meseca) bile su školski primer kompaktnog, veoma uspelog stapanja stvaralačkih vizija dvojice najpoznatijih članova u veoma upečatljivu strukturu. Jednim potezom izvršeno je odavanje počasti uzorima (srednjovekovne i fantazijske teme, renesansni zvuk i hard rock na temelju Deep Purple ili čak Led Zeppelin stila) uz postavljanje temelja za niz sledbenika, pa i čitav novi žanr (power metal razvijen iz nečega što su prvi recenzenti pomalo podrugljivo nazivali castle metal). „Long Live Rock'n'Roll“, njihov treći studijski album, važno je i bez imalo preterivanja kultno ostvarenje čiji su uticaji, postignuta celovitost i kvalitet ukupnog rezultata zaista neporecivi.

среда, 11. мај 2022.

Đurđevdanski rokenrol: Smak u Kragujevcu

piše: Isidora Đolović

Konačno je sintagmi „šumadijski rokenrol“ vraćeno pravo značenje, ozloglašeno i iskarikirano onom pesmom (koja, uzgred, uopšte ne govori o gradu, već kolu „Čačak“). Gitarski zvuk najvišeg, istančanog kvaliteta i bukvalno se vratio svojoj kući. Đurđevdanska proslava u kolevci teškog zvuka centralne Srbije, Kragujevcu, nije mogla izgledati prirodnije, ni lepše, nego osmišljena kao veliki uzajamni omaž: gradu koji je iznedrio grupu Smak i dotičnom bendu, čija je dosledno čista žanrovska profilisanost davno postala sinonim za trajanje, čak potcenjenost, ali uvek u dostojanstvu. Na hvaljenom povratničkom koncertu sa Ušća 2015. (koji još uvek s pravom često emituje RTS2), nažalost, nisam bila. Kako je Boris Aranđelović, legendarni pevač gilanovskog kalibra, preminuo koji mesec kasnije, dodala sam ih listi bendova koje nikada neću čuti uživo, barem ne u izvornoj postavi. A grupa su sa kojom je za mene i rokenrol sve počelo....

недеља, 8. мај 2022.

„Dogfight“ (1991)

komentariše: Isidora Đolović

Kada me, ovako neromantičnu (*romantizam kao pravac u umetnosti nema nikakve veze sa romantikom, osim što reči slično zvuče – istina, mi fanatični poštovaoci često ga doživljavamo takvim na krajnje uvrnut način!), pitaju koji film smatram dobrim primerom iz podžanra, a da je pametno izbegao klišee, sladunjavost i banalnost, istog trenutka pomislim na „Dogfight“. Ostvarenje koje sam već spominjala u tekstu o najboljim ulogama Rivera Finiksa (OVDE) toliko je bolno potcenjeno i uglavnom sasvim nepoznato široj publici, da osećam potrebu za njegovim besomučnim preporučivanjem i „dosađivanjem“ filmofilima (i ne samo njima) oko sebe, jer je zaista reč o pravom kinematografskom dragulju. Ni pre, a ni kasnije, nisam nailazila na tako skladne priče u kojima ništa nije višak ili prenaglašeno, gde od glume, pa do muzike i slike, baš sve nalazi svoje savršeno mesto. Film je toliko prekrasan i efektan u delikatnosti, stišanosti, posredovanoj (sa)osećajnosti, da dugo po zatamnjenju ekrana ne možete prestati sa razmišljanjem o njemu.

среда, 4. мај 2022.

Priče o pesmama: „Strangelove“

piše: Isidora Đolović

Govorimo li o istinskim rock zvezdana među predstavnicima synth i elektropop zvuka, samo jedno ime pojavljuje se sa neporecivom ubedljivošću – Depeche Mode. Sve je tu: imidž, stav i životni stil, dubina, mračni tonovi, scensko prisustvo, kontinuitet stvaralaštva, odavno zasebna kultna reputacija zahvaljujući kojoj postoje odvojeno od žanrovskog polazišta, kao prava muzička institucija i nikome zaista slični. Karijera obeležena konstruktivnim ponorima, dosezanjima vrhova i opasnom blizinom sunovrata, broji čitave decenije tokom kojih su stekli postojanu bazu obožavalaca sa svih kontinenata, kredibilitet pionira jedne struje unutar šireg pravca i u isti mah savršeno neponovljive, autentične skupine. Čak ni najpopularnije pesme im se, upravo usled jedinstvene vrednosti stvaralačkog pečata, ne mogu nazvati „izvikanim“ ili „precenjenim”. Naprosto, Depeche Mode su vremenom višestruko opravdali francuski šmek zvučanja svog imena, pokazavši se kao sofisticirana, a smelo provokativna tvorevina nekoliko briljantnih muzičkih vizionara. Kao i svaki veliki bend, duž autorske konstante beležili su faze eksperimenata u procesu kreativnog traženja, sve vreme ostajući prepoznatljivi, što muzički, što po obuhvatanim temama stihova.